FERHADIJA
(1579-1993)
| NASLOVNA |
| ZAŠTO ferhadija.com |
| BANJALUKA I FERHADIJA KROZ HISTORIJU |
| 7. maj 2001 FOTOGRAFIJE |
| LINKOVI |
| KOMENTARI I SUGESTIJE |
| HOMMAGE FERHADIJI |
| Iz ciklusa: "IMALI STE PREVIŠE DZAMIJA" Bedrudina Gušica Pretrazite naš datoteku srušenih dzamija u BiH. |
| Bedrudin Gušic "PUT NA HADZDZ" |
WEBMASTER
|
HOMMAGE FERHADIJI Umrla je lijepa, bijela-Ferhadija A s njome sam, Ljubavi, malo umro i ja. O, reci, zivote, moja divna kazno, da na svetom mjestu nece biti prazno, jer ce se javljati skoro svakog dana bogomolja stara ko fatamorgana. Anto Cosic BANJALUCKA ELEGIJA Ne drijemaju pred dzamijom starci nad prazninom ispitih fildzana. Fesovi su uveli ko ruze bez vode sa bistra sedrvana. Sahat-kula ne javlja sabaha, a la turka vise ne izbija. Razbili su dragulj cijele Bosne sto se zove - vitka Ferhadija. Srusili su ljepoticu bijelu, ponizili neduznu ljepotu, al ne mogu unistiti Boga nase srce i vjecnu dobrotu. Jos u srcu Ferhadija zivi i svaki joj isklesani kamen, spomen na nju jos ustrajno gori kao bijeli banjalucki plamen. Kada padnu rusitelji Boga, ispruzite svoje mocne ruke i gradite novu Ferhadiju usred nase lijepe Banjaluke. Kroz bezistan tuznih uspomena bradat covjek drhteci koraca, pade sila, a njezina sjena obilazi preko pustog placa. Anto Cosic, 1993. NEVINI U LUDNICI Rado bih krenuo sa fra Jurom i svojim dobrim zupnikom Bozom makar me opet cekali Srbi da me prikolju tupim nozom. Tamo su nasi stari pajdasi Karadzic, Brdjanin i Ratko Mladic. Tamo su i nasi gradski huncuti: Kasagic, Vukic i Predrag Radic. U ime cijele srpske nacije oni se igraju demokracije, pa malo siluju, malo kolju i tako cekaju buducnost bolju. Baron Minhauzen, zvani Gugo, svu je pozlatu s glave ostrugo, pa sad ga vidimo potpuno gola ko nekog obicnog srpskog vola. Taj dobrovoljac i knjiski moljac voli osvajat ocvale dame, a sada,posto ne moze vise, drzi se Seselja i - reklame. Posto imade i slab vid light mission mu je genocid, al svakog dana zuca mu faca, pomalo slici na mrtvaca. Nase fürere iz Banja Luke pocinju muciti nove muke. Od svega sad ih najvise cudi, tko pobi toliko nevinih ljudi!? Tko pobi Bosnjake i Hrvate? Ta valjda Srbi toliko znate! Oni su, zna se, tko ih grebe, uglavnom pobili sami sebe. Pa sada zlocine krupne i male hoce na jadne Srbe da svale, a njezni Srbi uvijek su pazili da ne bi na putu ni mrava zgazili. A. Cosic (napisano u Okucanima 1996.)
|
.com
