Rušenje dzamija i drugih objekata Islamske zajednice je istovremeno bilo jedno od sredstava i ciljeva agresije na BiH i Bošnjake, ali i zorni pokazatelj patološke mrznje naredbodavaca i njihovih "izvodjca radova" prema svemu što simbolizira bošnjaštvo i islam.

"Imali ste previše dzamija!"

      Povod za ovaj osvrt i prezentiranje podataka o srušenim i oštecenim sakralnim i drugim objektima Islamske zajednice BiH prilikom agresije na našu zemlju 1992.-1995. je mapa BiH na kojoj su oznacene srušene, oštecene i neoštecene dzamije, autora gospodina Bekira Bešica, Banjalucanina - muhadzira u Švedskoj; vrijedni statisticki podaci, dijagrami i fotografije, kao prilozi i ilustracije mapi.

      Dugo cu se sjecati jednog dogadjaja iz "vremena mraka" u nasoj Banjoj Luci, kada su cetnici 16. septembra 1993. godine bili priveli i muftiju, rahmetli Ibrahim efendiju Halilovica. U jednom dijelu "informativnog" tretmana banjaluckog gazije, primjenjujuci svoj patološki i primitivni repertoar ZLA, grupa mladjih policajaca je upitala muftiju: "Šta vi cekate, zašto još niste napustili Banju Luku, vidite da smo vam sve dzamije srušili. Imali ste ih i previše!" Mudri Ibrahim efendija im je uzvratio logicnim protupitanjem: "A, koliko smo, po vama, trebali da ih imamo u Banjoj Luci?" Jedan od njih odgovori: "Pa dosta vam je bilo jedno pet-šest!" "Zašto nam onda srušiste svih šesnaest," opet ce muftija, ali to zadnje njegovo pitanje je ostalo bez odgovora, jer je bilo ocigledno da se mladi cetnik bio zaletio. Ova pricica, koju sam cuo od rahmetli muftije, mi se toliko dojmila da je smatram simptomaticnom kada se govori o nasrtajima na dzamije i druge objekte Islamske zajednice u BiH, a toliko upecatljivo simbolizira i stanje duha te patoloških nagona onih od kojih se zahtijevala mrznja i da to što mrze brišu sa lica zemlje, ne znajuci, zapravo, zašto to cine.

      Ako se paradigmom svekolikog ZLA što se sruci na Bosnu i Bošnjake mogu smatrati i nasrtaji na dzamije, turbeta, mesdzide, sahat-kule ili muslimanska mezarja, po istoj analogiji se paradigmom otpora tom zlu, i to na nacin da se ostane uspravnim i nesalomljivim, da se parira din-dušmanima repertoarom neiscrpnog duha i dostojanstva, mogu smatrati neimarska djela pojedinih Bošnjaka. Jednog od tih neimara smo predstavili u ovom listu prošle godine, u povodu urbaniziranja bošnjackih mezarja u Švedskoj, te projektiranja unikatnih bošnjackih nišana tamo. Da podsjetim, rijec je o gospodinu Bekiru Bešicu, 62-godišnjem Banjalucaninu koji je i ovoga ljeta, u svome muhadzirskom okruzju nacinio zlata vrijedno djelo: izradio je mapu Bosne i Hercegovine dimenzija 170 cm x 150 cm i na njoj oznacio dzamije - neoštecene, oštecene i srušene. Na mapi su, na posebnim mjestima naznaceni podaci o dzamijama i drugim objektima Islamske zajednice u BiH, po opcinama i sumarno, dijagrami, fotografije i nekoliko snaznih poruka. Neka se kaze da su Bekirovi suradnici u ovom vrijednom - hairli poslu bili Zekerijah efendija Cajlakovic, Hazim efendija Gruda i Šefik efendija Ribic, da je ovo djelo sponzorirao Adem Coric te da su suizdavaci ove jedinstvene mape bili Islamska zajednica Bošnjaka u švedskim gradovima Linkopingu, Orebru i Norkopingu. Izvor numerickih i historijskih podataka je bila knjiga "Prilozi izucavanja genocida nad Bošnjacima 1992.-1995.", Muharem efendije Omerdica, u izdanju Rijaseta Islamske zajednice BiH i El-Kalema, Sarajevo. Buduci da je tehnicki nemoguce plasirati ovu mapu u novinama (zbog njenih dimenzija i sadrzaja), u narednih nekoliko nastavaka se daju numericko-historijski podaci o onome što je predmet ovoga teksta, odnosno o srušenim i oštecenim sakralnim i drugim objektima Islamske zajednice u BiH, u povodu posljednje agresije.

      Smatram relevantnim citirati dio pisma koje mi je autor uputio sa mapom. Izmedju ostalog, moj sugradjanin i veliki pregalac Bekir Bešic, mi piše:
      "Još je ostalo i drugih podataka koje ti ne mogu ukratko opisati, ali sam preuzeo obavezu da pripremim predavanje po našim mesdzidima (u Švedskoj, op. B.G.) na temu: 'Dzamije u agresorskoj taktici genocida nad Bošnjacima'. Samo da ti napomenem da sam preko 30 godina radio u 'Elektroprojektu' u Banjoj Luci te isto toliko baratao sa najvaznijim topografskim kartama. Pri tom bih primjecivao neuobicajeno obiljezene dzamije - crvenom bojom, što topografski kljuc nije tako predvidio, dok crkve nisu bile tako obiljezene. Sada mi je jasno zašto je tako bilo, jer su se još onda pravile pripreme za sve ovo što se desilo, kada su bile sracunate kote i koordinate za sve naše dzamije..."

      Autor je na jednom od dijelova mape citirao i slijedece:
      "U ime zrtava genocida - zlocincima niko nema pravo oprostiti!"
      "Zbog urbicida - sve moramo obnoviti!"
      "U ime zivota buducih generacija - ne smijemo zaboraviti!"
      "Planove zla - na vrijeme moramo otkriti!"
      "Nosioce planova zla moramo sprijeciti!"
      "Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti!"
      "Suprotno od zla je dobro koje moramo njegovati i podrzavati!"

      Neka ove snazne opaske moga prijatelja i brata, velikog entuzijaste i Bošnjaka, gospodina Bekira Bešica, budu najava prezentiranju podataka o srušenim ili oštecenim sakralnim i drugim objektima Islamske zajednice BiH, u narednih nekoliko nastavaka. Još samo da napomenem da sam namjerno izbjegao da sa jednom ili sa nekoliko recenica, samo na prigodnim mjestima u tekstu - u najavi ciklusa ili svakog pojedinog nastavka ili njegovog dijela, izreknem pripadnike onih koji su, vršeci agresije na našu zemlju, rušili i sakralne i druge objekte Islamske zajednice u njoj. Da sam ih spomenuo samo na neophodnim mjestima u cjelokupnom tekstu ili njegovim dijelovima, izbjegao bih njihovo cesto spominjanje kao rušitelja svake pojedine dzamije ili drugog objekta. Medjutim, ma koliko to nekome eventualno "paralo uši", a meni dodatno opteretilo vrijeme i obim teksta, ja sam se ipak opredjelio za tezu varijantu - da po nekoliko stotina puta u cijelom ciklusu spomenem da je ta i ta dzamija, mesdzid ili drugi objekt Islamske zajednice u tom i tom dzem'atu srušen ili oštecen od strane tih i tih. Zašto? Pa, jednostavno zato što uvijek imam na umu onu da smo mi zaista - zaboravan narod!

Pripremio: Bedrudin GUŠIC